Predgovor

Vjerojatno najveća pouka koju možemo naučiti iz Jakovljevog života je čudesna moć molitve. Iskustva ovog patrijarha otkrivaju slabost i krhkost čovječanstva te neizmjerno suosjećanje raspetog i uskrslog Spasitelja. Jakovljeva povijest je posebno važna danas.

„Ali kad naiđu nevolje, koliki su među nama slični Jakovu! Mislimo da je to neprijateljeva ruka. U tami se slijepo borimo sve dok nam ne ponestane snage i više ne možemo naći ni utjehe ni izbavljenja. Božanski dodir otkrio je Jakovu u osvit dana Onoga s kime se borio, Anđela zavjeta, i on je plačući bespomoćno pao na grudi Beskrajne Ljubavi da primi blagoslov za kojim je čeznula njegova duša. I mi trebamo naučiti da su nevolje blagoslov, ne prezirati Gospodnje ukore niti klonuti kad nas On opominje.“ —Misli s gore blagoslova, str. 11

„Sotona mnoge navodi na vjerovanje da će Bog previdjeti njihovu nevjernost u malim stvarima u životu, ali Bog u svom postupanju s Jakovom pokazuje da On ne može u svojoj mudrosti snositi ili previdjeti zlo. Sve koji nastoje prikriti ili izgovoriti svoje grijehe i dopustiti da ostanu u nebeskim knjigama, nepriznati i neoprošteni, Sotona će pobijediti. Što se više smatraju pobožnim, a njihov je položaj veći, veće je njihovo prokletstvo u Božjim očima, a pobjeda velikog neprijatelja sigurnija.

Ipak Jakovljeva povijest pruža sigurnost da Bog neće odbaciti one koji su navedeni na grijeh, a koji su mu se vratili i istinski se pokajali. Jakov je osobnim predanjem i iskrenom vjerom dobio ono što nije dobio svojom snagom u borbi. Bog je svog slugu poučio da mu samo božanska milost i sila mogu dati blagoslov za kojim je težio. Tako će biti i s onima koji će živjeti u posljednjim danima. Kad ih okruže opasnosti i očaj okruži dušu, oni moraju isključivo ovisiti o zaslugama Otkupitelja. Mi sami ništa ne možemo učiniti. U svojoj bespomoćnoj nedostojnosti mi moramo vjerovati u zasluge raspetog i uskrslog Spasitelja. Tko ovo čini, nikada neće propasti. Dugi, crni popis naših prijestupa pred očima je Beskonačnog. Zapisi su potpuni i nijedan od naših grijeha nije zaboravljen. Ali Onaj koji je čuo molbe svojih drevnih sluga, čut će molitvu vjere i oprostiti naše prijestupe. On je obećao i On će ispuniti svoju riječ.“ —Patrijarsi i proroci, str. 202.

Kad jednom iznesemo našu molbu, ne smijemo je odbaciti, nego reći, kao Jakov kad se čitave noći hrvao s anđelom, „Neću te pustiti dok me ne blagosloviš”, pa ćemo i mi pobijediti kao on.—The Signs of the Times, May 15, 1884.

Generalna Konferencija, Odjel za subotnju školu