Predgovor Pisanje Evanđelja po Ivanu procijenjeno je kasnije od ostala tri evanđelja (nazvanih sinoptička evanđelja), ali još uvijek unutar 1. stoljeća. U 19. stoljeću kritičari Biblije pokušali su zanijekati da je napisana prije 150. godine, pokušavajući time osporiti činjenicu da je apostol Ivan autor. Kritičari su također optuživali ovo evanđelje da odražava gnostičku filozofiju i stoga nije mogla biti napisana prije nego što je gnosticizam postao ozbiljna prijetnja vjeri. (Gnosticizam je bio filozofsko i religiozno učenje rane sekte koja je tvrdila da je znanje, a ne vjera ključ spasenja.) Takva iskrivljena optužba odavno je pobijena.Naprotiv, vanjski dokazi svjedoče o postojanju četvrtog evanđelja te da je ono bilo visoko poštovano već 115. godine. Jedan takav dokaz došao je kroz otkriće malog komadića papirusa, s nekoliko Ivanovih stihova (16. poglavlje, stihovi 31-33, 37, 38), poznatog kao Rylandsov papirus i obično označen kao P52, koji je paleografski datiran oko 125. godine. Ovaj fragment, pronađen u Egiptu početkom 2. stoljeća, smatra se opipljivim dokazom ranog i širokog širenja četvrtog evanđelja. Poznati istraživač Novog zavjeta Adolph Deissmann potvrđuje:„Mnoštvo hipoteza o kasnom podrijetlu Evanđelja po Ivanu brzo će uvenuti poput stakleničkih biljaka. U Rylandskom papirusu imamo dokumentirani dokaz da je Evanđelje po Ivanu ne samo postojalo u prvoj polovici 2. stoljeća, nego da su njegovi prijepisi već stigli u Egipat. Vrijeme pisanja ovog Evanđelja stoga treba vratiti mnogo ranije.” — Deutsche Allgemeine Zeitung, 3.12. 1935.Ne samo da je pisanje Ivana služilo određenoj svrsi među prvim kršćanima; ono je donijelo duhovno vodstvo, pomoć i ohrabrenje Kristovim sljedbenicima, u najrazličitijim okolnostima, kroz stoljeća.Gospod “ima svjetlost koja je za nas nova, ali to je dragocjena stara svjetlost koja treba sjati iz Riječi istine. Mi imamo samo odbljeske zraka svjetlosti koje nam još trebaju stići. Svjetlost koju nam je Gospod već dao ne koristimo u potpunosti, stoga ne primamo još veću svjetlost; ne hodimo u svjetlosti koja nas je već obasjala.Mi se nazivamo narodom koji drži zapovijedi, ali ne shvaćamo nevjerojatnu širinu dalekosežnih načela Božjeg zakona; ne uviđamo njegovu svetu narav. Mnogi koji za sebe tvrde da su učitelji istine nemaju pravu sliku o tome što rade dok podučavaju Božji zakon, jer ne posjeduju živu spoznaju Gospoda Isusa Krista.” — Odabrane poruke, knj. 1, str. 401, 402.Neka nam kontinuirano proučavanje ovog Evanđelja pomogne bolje upoznati Isusa!Generalna konferencija, Odjel za subotnju školu
