Predgovor

Ove godine ćemo tijekom četiri tromjesečja proučavati Evanđelje po Ivanu. Iz skromnosti, autor četvrtog evanđelja se ne predstavlja, niti sebe spominje kao jednog od dvojice učenika koji su prvi slijedili Isusa (Ivan 1:37). Umjesto toga, on aludira na "drugog učenika”, “onog učenika”, “učenika kojega je ljubio”, “učenika kojega je Isus ljubio” i “učenika koji o tome svjedoči” (Ivan 18:15; 19:26; 21:20, 23, 24). Činjenica da su drugi istaknuti učenici spomenuti poimence dok je Ivanovo ime izostavljeno ukazuje na to da je on morao biti autor tog evanđelja.

Prema Duhu proroštva, autor četvrtog evanđelja bio je Ivan, “učenik kojega je Isus ljubio”. Bio je jedan od trojice učenika koji su svjedočili Kristovoj slavi na gori preobraženja i Njegovoj agoniji u vrtu neposredno prije Njegovog uhićenja. Njegov je život izvanredan primjer koji pokazuje kako Božja sila može potpuno preobraziti “sina groma” u čovjeka puna ljubavi i dubokog duhovnog razumijevanja.

“Ivan se držao Krista kao što se loza drži čvrstog stupa. Za svoga Učitelja hrabro se suočio s opasnostima sudnice i zadržao se u blizini križa, a na vijest da je Krist uskrsnuo požurio je do groba, u svojoj revnosti nadmašivši čak i nagloga Petra.

Privržena ljubav i nesebična odanost koju nalazimo u Ivanovu životu i karakteru pružaju pouke neizrecive vrijednosti za kršćansku Crkvu. Ivan nije po prirodi posjedovao svetost karaktera koja se poslije očitovala u njegovom životu. U naravi je imao ozbiljne nedostatke. Bio je ne samo ohol, samosvjestan i željan časti, već i nagao i osvetoljubiv. On i njegov brat nazvani su 'sinovi groma'. Loš temperament, želja za osvetom, duh kritiziranja – sve je to bilo prisutno u ljubljenom učeniku. Ali iza svega toga božanski je Učitelj vidio gorljivo, iskreno i ljubazno srce. Isus je ukorio njegovu sebičnost, razočarao njegove težnje, iskušao njegovu vjeru. No otkrio mu je ono za čim je težila njegova duša – ljepotu svetosti i snagu ljubavi koja preobražava." - Djela apostola, str. 539.540.

Svi drevni autoriteti kažu da je Evanđelje po Ivanu napisano u Efezu oko 90. godine naše ere ili ranije. Učenik je bio bačen u kotao s kipućim uljem i izbjegao je smrt čudom, a nakon toga je protjeran na otok Patmos (Otkrivenje 1:9). Tamo je napisao Otkrivenje. Dolazak Nerve na prijestolje (96. g.) omogućio mu je povratak u Efez, gdje se vjeruje da je nastavio boraviti do svoje smrti za vrijeme Trajanove vladavine (98. – 117.).

Neka Kristov Duh vodi naše proučavanje tijekom ovog tromjesečja i dotakne naša srca kao odgovor na Njegovu ljubav!

Generalna konferencija, Odjel za subotnju školu