Nedjelja
, 16. ožujka
1. JEDNAK BOGU
a. Osim zbog ozdravljenja hromog čovjeka u subotu, zbog čega su još Židovi mrzili Isusa? Ivan 5:17, 18.
“Krist je istaknuo svoja jednaka prava s Bogom...
Sav hebrejski narod nazivao je Boga svojim Ocem, i oni se ne bi tako razgnjevili da je i Krist predstavio sebe kako stoji u istom odnosu prema Bogu. Optužili su Ga zbog bogohuljenja, pokazujući da Ga shvaćaju kao Onoga koji na to polaže pravo u najuzvišenijem smislu.” — Želja vjekova, str. 207, 208.
b. Kako je Krist obranio autoritet Božjih zapovijedi iznad ljudskih tradicija? Matej 15:1–9, 13.
“Ovi Kristovi protivnici nisu imali nikakve dokaze da se suprotstave istinama što ih je On utiskivao u njihovu svijest. Oni su mogli navoditi samo svoje običaje i predaju, a to je izgledalo slabo i beživotno u usporedbi s dokazima što ih je Isus crpio iz Božje Riječi i stalnog tijeka prirode.” — Želja vjekova, str. 208.
Ponedjeljak
, 17. ožujka
2. JEDINSTVO S OCEM
a. Kako je Isus objasnio Svoj odnos s Ocem? Ivan 5:19, 20.
b. Koje karakteristike Oca, je Isus tvrdio da i On sam posjeduje? Ivan 5:21–23.
“Svećenici i poglavari postavili su se kao suci da osude Kristov rad, ali On je izjavio da je i njihov Sudac i Sudac cijele Zemlje. Svijet je povjeren Kristu i preko Njega je dolazio svaki blagoslov od Boga palom ljudskom rodu. On je bio Otkupitelj prije kao i poslije svog utjelovljenja. U trenutku kad se pojavio grijeh, tu je bio i Spasitelj. Dao je svjetlost i život svima, i prema mjeri darovane svjetlosti svakome će biti suđeno. On koji je dao svjetlost, koji je slijedio dušu najnježnijim pozivima, težeći da je iz grijeha dovede u svetost, istodobno je i Zastupnik i Sudac.” — Želja vjekova, str. 210.
c. Opišite promjenu u našem stavu koja se događa kad shvatimo da je Krist naš sudac. Rimljanima 2:1–3; Matej 7:1.
“Čovjek koji njeguje kritičarski duh mnogo je grješniji od onoga koga optužuje, jer ne samo što čini isti grijeh, nego grijehu dodaje svoju umišljenost i duh grubog kritiziranja..
Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj tko ističe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se na Kristovo mjesto. Budući da je Otac 'sav sud dao Sinu' (Ivan 5:22), tko god se usuđuje suditi pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravo koje pripada Božjemu Sinu. Ti samozvani suci i kritičari postavljaju se na stranu Antikrista, onoga 'koji sam sebe oholo uzdiže protiv svega sto ljudi nazivaju Bogom ili drže za sveto, tako da sjedne u Božji hram pokazujući sebe kao da je Bog'. (2 Solunjanima 2:4).” — Misli s Gore blagoslova, str.125-126.
“Mi ne možemo čitati srca. Budući da smo i sami nesavršeni, nedostaje nam sposobnosti da bismo sudili drugima. Smrtni ljudi mogu suditi samo po vanjštini. Samo Onome koji poznaje tajne motive djela i koji postupa nježno i sažaljivo, dano je pravo odlučivanja o svakoj duši.” — Misli s Gore blagoslova, str. 124.
Utorak
, 18. ožujka
3. DRAGOCJENA SIGURNOST
a. Koja sigurnost se daje svakom vjerniku koji se predaje Kristu? Ivan 5:24.
“U svakoj zapovijedi i u svakom obećanju Božje riječi je istinski život od Boga, sila kojom se zapovijed može izvršiti i obećanje ispuniti. Onaj tko vjerom prima Riječ, prima i istinski život i karakter samoga Boga.” — Kristove priče, str. 38.
“Djelo opravdanja je veliko djelo koje se vrši za grješnika uprljanog i okaljanog grijehom. Onaj koji govori istinu proglašava ga pravednim. Gospod pripisuje vjerniku Kristovu pravednost i proglašava ga pravednim pred cijelim svemirom. On prenosi njegove grijehe na Isusa, grješnikova predstavnika, zamjenika i jamca. Na Krista se polažu nepravde svake duše koja vjeruje. 'Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u Njemu.' (2 Korinćanima 5:21)...
Iako se kao grješnici nalazimo pod osudom zakona, Krist kroz vlastitu poslušnost zakonu pruža duši koja se kaje zasluge Njegove pravednosti. Kako bi zadobio Kristovu pravednost, nužno je da grješnik upozna ono pokajanje koje dovodi do radikalne promjene uma, duha i postupaka. Djelo preobrazbe mora početi u srcu i očitovati svoju silu kroz svaku sposobnost ljudskog bića; No čovjek nije u stanju sam biti izvorom takvog pokajanja; može ga iskusiti samo kroz Krista, koji se uzdigao u visine, poveo sa sobom sužnje i dao darove ljudima.” — Odabrane poruke, knj. 1, str. 392. 393.
b. Za koje božanske ovlasti je Isus izjavio kako ih posjeduje? Ivan 5:25–29.
“Zato što je okusio pravi talog ljudske bijede i iskušenja i zato što shvaća slabosti i grijehe ljudi, zato što se umjesto nas hrabro suprotstavio Sotoninim kušnjama, i što će postupati pravedno i nježno s dušama koje su spašene Njegovom prolivenom krvi zbog svega ovoga Sin Čovječji je određen da sprovede sud.” — Želja vjekova, str. 210.
“Krist posjeduje moć da daruje život svim stvorenjima.” — Odabrane poruke, knj. 1, str. 249.
Srijeda
, 19. ožujka
4. ISUS, SREDIŠNJA TEMA BIBLIJE
a. Kako je Isus objasnio uzrok židovskog nevjerstva? Ivan 5:37, 38.
“Umjesto da se ispriča za djelo zbog kojeg su Ga okrivili ili da objašnjava razlog svoga postupka, Isus se suprotstavio poglavarima i optuženi je postao tužitelj. Ukorio ih je zbog tvrdoće njihovog srca i nepoznavanja svetih spisa. Izjavio je da su oni odbacili Božju Riječ, budući da su odbacili Njega koga je Bog poslao.” — Želja vjekova, str. 211.
b. Zašto Židovi nisu uspjeli razumjeti svete spise? Ivan 5:39, 40.
“Svaka stranica povijesti, propisa, ili proročanstava starozavjetnih spisa bila je obasjana slavom Božjeg Sina. Toliko koliko je bio božanska ustanova, cjelokupni sustav judaizma bio je jedinstveno proročanstvo Radosne vijesti. O Kristu 'svjedoče svi proroci'. (Djela10:43) Od obećanja danog Adamu, preko niza patrijaraha i Mojsijevog Zakona, nebeska veličanstvena svjetlost učinila je jasnim tragove Otkupiteljevih stopa. Proroci su gledali Betlehemsku zvijezdu, Šilo (kome pripada palica vladalačka), koji treba doći, dok su se budući događaji u tajanstvenom tijeku odvijali pred njima. Kristova smrt prikazana je u svakoj žrtvi. U svakom se oblaku kada uzdizala Njegova pravda. Svaka truba oprosne godine oglašavala je Njegovo ime. U duboko dojmljivoj tajni Svetinje nad svetinjama nastavala je Njegova slava.
Hebreji su posjedovali svete spise i pretpostavljali da samo formalnom spoznajom riječi imaju vječni život. Međutim, Isus je rekao: 'Ni riječi njegove nemate... u vama.' Odbacujući Krista u Njegovoj Riječi, od-bacili su Ga i kao ličnost. 'Ali vi nećete da dođete k meni', rekao je On, 'da primite život.'
Hebrejske su vođe proučavale proročka učenja o Mesijinom kraljevstvu, ali činili su to ne iz iskrene želje da doznaju istinu, već s namjerom da pronađu dokaz koji će podržati njihove slavoljubive nade. Kad je Krist došao na način koji je bio suprotan njihovim očekivanjima, nisu Ga primili, a da bi opravdali sebe, pokušali su Ga prikazati kao varalicu. Kad su jednom stupili na tu stazu, Sotoni je bilo lako da jača njihovo protivljenje prema Kristu. Iste riječi koje su trebale biti primljene kao dokaz Njegova Božanstva, bile su protumačene protiv Njega. Tako su oni Božju istinu pretvorili u laž.” — Želja vjekova, str. 211, 212.
Četvrtak
, 20. ožujka
5. BOŽJA SLAVA
a. Što je navelo Židove da odbace Isusa i obrate se lažnim učiteljima? Ivan 5:41–44.
“Isus je rekao: 'Ja ne uzimam slave od ljudi.' On nije želio utjecaj Velikog vijeća, ni njihovo odobrenje. Od njihovog priznanja nije mogao primiti nikakvu počast. Bio je odjenut čašću i vlašću s Neba. Da je želio, anđeli bi Mu došli odati počast; Otac bi opet posvjedočio Njegovo Božanstvo. Međutim, zbog njih samih, zbog naroda čije su vođe bili, želio je da hebrejski poglavari prepoznaju Njegov karakter i prime blagoslove koje im je donio.
'Ja sam došao u ime Oca svoga, a ipak me vi ne primate. Ako bi drugi došao u svoje ime, njega biste primili.' Isus je došao s Božjim autoritetom, noseći Njegov lik, ispunjavajući Njegovu Riječ i tražeći Njegovu slavu, a ipak Ga vođe u Izraelu nisu prihvatile; međutim, kad bi drugi došli, prisvajajući Kristov karakter, a radeći po svojoj volji i tražeći vlastitu slavu, oni bi ih primili. A zašto? Zato što onaj koji traži vlastitu slavu privlači želju za samouzvišenjem kod drugih. Takvim pozivima Hebreji su se mogli odazvati. Oni bi prihvatili lažnog učitelja zato što bi laskao njihovoj gordosti odobravajući njihova mišljenja i predaju koju su gajili. Međutim, Kristovo se učenje nije podudaralo s njihovim predodžbama. Ono je bilo duhovno i zahtijevalo je žrtvovanje sebe, i zato Ga nisu primili. Oni nisu poznavali Boga i Njegov glas kroz Krista bio je glas stranca.
Ne ponavlja li se to isto i u naše doba? Zar nema mnogih, čak vjerskih vođa, čija su srca toliko otvrdnula na glas Svetoga Duha da više ne mogu prepoznati Božji glas? Zar oni ne odbacuju Božju Riječ kako bi mogli održati vlastitu tradiciju i predaju?” — Želja vjekova, str. 212, 213.
Petak
, 21. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Za koji autoritet i koja prava je Krist izjavio kako ih posjeduje?
2. Kakav odnos je oduvijek postojao između Isusa i Oca?
3. Koju životvornu moć Krist posjeduje?
4. Objasnite stih: Ivan 5:39.
5. Opišite posljedice toga što je židovski narod odbacio Isusa kao Mesiju.