---

1. LJEKOVITA VODA

a. S kojim ciljem su mnogi bolesnici išli u Jeruzalem? Ivan 5:2, 3.

b. Koje vjerovanje je bilo prisutno u narodu vezano uz kupalište Betesda ? Ivan 5:4.

“U određeno bi se vrijeme vode u ovom ribnjaku zamutile, a postojalo je javno vjerovanje da je to bilo djelovanje nadna­ravne sile pa će onaj koji uđe u vodu pošto se voda zamuti ozdravit bio bolestan od ma kakve bolesti. Stotine su bolesni­ka posjećivale ovo mjesto, ali kad se voda zamutila, gužva je bila tako velika da je masa žureći naprijed gazila slabije ljude, žene i djecu. Mnogi se nisu mogli ni približiti ribnjaku. Drugi, koji su uspjeli prići bliže umirali su na njegovom rubu. Oko ovog mjesta bili su podignuti zakloni koji su štitili bolesnike od pripeke preko dana i hladnoće preko noći. Bilo je i nekih koji su provodili noći pod ovim trijemovima, puzeći do ruba bazena iz dana u dan, uzaludno se nadajući ozdravljenju.” — Želja vjekova, 201.

c. Kako je započeo razgovor između Isusa i jednog čovjeka na tom kupalištu? Ivan 5:5–7.

---

2. DRUGAČIJA VRSTA PARALIZE

a. Što je Isus naložio hromom čovjeku da učini, iako je za tog čovjeka to bilo nemoguće? Što se dogodilo kao rezultat? Ivan 5:8, 9 (prvi dio).

“Isus nije tražio od ovog paćenika da pokaže vjeru u Nje­ga. Jednostavno je kazao: 'Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj.' Međutim, vjera ovog čovjeka uhvatila se za tu riječ. Svaki živac i mišić ustreptao je novim životom, a zdravlje je pokrenu­lo njegove hrome udove. Bez dvojbe je pokrenuo svoju volju da posluša Kristovu naredbu i svi njegovi mišići odgovorili su njegovoj volji. Skočivši na noge, utvrdio je da je postao čovjek pun snage.

Isus mu nije dao nikakvo obećanje o božanskoj pomoći. Čovjek je mogao zastati, posumnjati i tako izgubiti svoju jedi­nu priliku za ozdravljenje. Međutim, vjerovao je Kristovoj rije­či i, postupajući po njoj, dobio snagu.” — Želja vjekova, 202, 203.

b. U kojem duhovnom stanju se nalaze ljudi koji su odvojeni od Krista? Izaija 1:5, 6; Rimljanima 7:24.

“Zbog grijeha odvojili smo se od života u Bogu. Naše su duše boles­ne i oduzete. Sami ne možemo živjeti svetim životom više no što je nemoćan čovjek mogao hodati. Postoje mnogi koji shva­ćaju svoju bespomoćnost i čeznu za takvim duhovnim životom koji će ih dovesti u sklad s Bogom; uzalud se trude da ga postignu.” — Želja vjekova, str. 203.

c. Što predstavlja jedini lijek za takvo stanje? Djela 9:34.

“Spasitelj se nadvija nad one koje je iskupio svojom krvlju, govoreći s neizrecivom nježnošću i sažaljenjem: 'Želiš li ozdraviti?' On vas poziva da ustanete zdravi i spokojni. Ne čekajte da osjetite ka­ko ste ozdravili. Vjerujte Njegovoj riječi i ona će se ispuniti! Stavite svoju volju na Kristovu stranu! Odlučite Mu služiti, i dje­lovanjem po Njegovoj riječi primit ćete snagu. Kakva god mo­že biti loša navika i velika strast koja je dugim popuštanjem vezala i dušu i tijelo, Krist je može odriješiti. On čezne da to učini. On će dati život duši koja je mrtva 'zbog svojih prekr­šaja'. (Efežanima 2:1) On će osloboditi roba kojega drže slabo­sti, nesreće i lanci grijeha.” — Želja vjekova, str. 182.

---

3. HODITI U NOVOM ŽIVOTU

a. Kako nam Krist pomaže da postanemo pobjednici? Efežanima 2:1–6.

"Čovjek je prirodno sklon slijediti Sotonine prijedloge i ne može se uspješno oduprijeti tako moćnom neprijatelju osim ako Krist, moćni Pobjednik, ne prebiva u njemu, usmjeravajući njegove želje i dajući mu snagu... Sotona bolje od Božjeg naroda zna moć koju oni mogu imati nad njim kada je njihova snaga u Kristu. Kada ponizno zamole moćnog Osvajača za pomoć, i najslabiji vjernik u istinu, čvrsto se oslanjajući na Krista, može uspješno odbiti Sotonu i svu njegovu vojsku.” — Svjedočanstva, knj. 1, str. 341.

“Moramo učiti od Krista. Moramo znati što je On za one koje je otkupio. Moramo shvatiti da kroz vjeru u Njega mi možemo biti sudionici božanske prirode i tako izbjeći pokvarenost koja je u svijetu zbog požude. Tada smo očišćeni od svih grijeha, svih mana karaktera. Ne trebamo zadržati jednu grešnu sklonost...

Dok sudjelujemo u božanskoj prirodi, nasljedne i stečene sklonosti prema grijehu odsijecaju se i uklanjaju iz našeg karaktera te postajemo živa sila na dobro. Stalno učeći o božanskom Učitelju, svakodnevno sudjelujući u Njegovoj prirodi, surađujemo s Bogom u nadvladavanju Sotoninih iskušenja. Bog radi, a i čovjek radi, kako bi čovjek bio jedno s Kristom kao što je Krist jedno s Bogom. Tada sjedimo zajedno s Kristom na nebeskim počivalištima. Um počiva s mirom i sigurnošću u Isusu.” — The Review and Herald, 24. April 1900.

b. Opišite mir koji primamo kroz Kristovu silu. Rimljanima 8:3–6.

“Svako dijete živi životom dobi­venim od oca. Ako ste Božja djeca, rođena Njegovim Duhom, živite ži­votom koji ste dobili od Boga... A Isu­sov život se očituje na našem smrtnom tijelu' (2 Korinćanima 4:11). Taj život u vama će izgraditi isti karakter i činit će ista djela kakva je či­nio i preko Krista. Tako ćete biti u skladu sa svakim propisom Božjega Zakona, jer 'savršen je Zakon Jahvin — dušu krijepi' (Psalam 19:7). Kroz ljubav će se ispuniti 'u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu... pravedni zahtjev Zakona'. (Rimljanima 8:4).” — Misli s Gore blagoslova, str. 99.

---

4. GNJEV FARIZEJA

a. Ignorirajući blagoslov koji je dan oduzetom čovjeku, zašto su se farizeji razgnjevili? Ivan 5:9 (zadnji dio), Ivan 5:10.

“Dok je [iscijeljeni čovjek] žurio svojim putem, čvrstim, slobodnim korakom, hvaleći Boga i radujući se svojoj novoj snazi, sreo je neke farizeje i odmah im ispričao o svom izlječenju. Bio je iznenađen hladnoćom kojom su slušali nje­govo izlaganje.

Namrgođeni, prekinuli su ga pitanjem zašto svoj ležaj nosi u subotnji dan. Strogo su ga podsjetili da nije po Zakonu no­siti terete u Gospodnji dan. U svojoj radosti čovjek je zabora­vio da je bila subota, pa ipak nije osjećao nikakvu osudu, jer je poslušao naredbu Onoga koji je imao takvu silu od Boga. Hrabro je odgovorio: 'Onaj koji me ozdravi reče mi: Uzmi svoju postelju i hodaj!' Pitali su ga tko je to učinio, ali on nije mo­gao odgovoriti. Ovi poglavari znali su dobro da se samo jedan pokazao sposobnim da učini ovo čudo; ali željeli su pravi do­kaz da je to bio Isus, da bi Ga mogli optužiti kao prekršitelja subote. Po njihovom rasuđivanju, On ne samo što je prekršio Zakon time što je iscijelio bolesnog čovjeka u subotu već je učinio svetogrđe naloživši mu da ponese svoj ležaj.” — Želja vjekova, str. 203, 204.

b. U što su Židovi pretvorili subotu? Matej 23:4.

“Židovi su tako izopačili Zakon da su od njega načinili ropski jaram. Njihovi besmisleni zahtjevi postali su poslovični među drugim narodima. Naročito je subota bila ograđena svakovrs­nim besmislenim ograničenjima. Nije im bila radost, svetinja Gospodinu i slavna. Književnici i farizeji načinili su od subotnjeg svetkovanja nepodnošljiv teret. Hebrejinu nije bilo dopuš­teno potpaliti vatru, pa čak ni zapaliti svijeću subotom. Prema tome narod je ovisio o neznabošcima za mnoge usluge koje su njihova pravila zabranjivala da ih sami učine. Nisu razmišljali, ako su ta djela grješna, kako su i oni koji zapošljavaju druge da im nešto učine isto toliko krivi kao da su sami izvršili taj rad. Smatrali su da je spasenje ograničeno na Hebreje i da stanje svih drugih, budući da je već beznadno, ne može biti gore. Međutim, Bog nije dao nijednu zapovijed koju ne bi mogli po­slušati svi. Njegovi zakoni ne odobravaju nerazumna ili sebič­na ograničenja.” — Želja vjekova, str. 204.

---

5. SUBOTA I NJENA SVRHA

a. Kako se Isus odnosio prema Božjem zakonu i prema subotu? Izaija 42:21.

“Isus je došao da 'uveliča i proslavi Zakon svoj', On nije umanjio njegovu uzvišenost, već ju je uzdigao... Došao je osloboditi subotu od teških zahtjeva koji su je učinili prokletstvom umjesto blagoslovom.” — Želja vjekova, str. 206.

b. Što treba, a što ne treba činiti u subotu? Izlazak 20:8–11.

“Među nesretnicima u ribnjaku [Krist] je iza­brao najteži slučaj na kojemu je iskazao svoju iscjeljujuću silu i naredio čovjeku da ponese svoj ležaj kroz grad i tako objavi veliko djelo učinjeno nad njim. Ovo će pokrenuti pitanje što je zakonito činiti subotom i otvoriti Isusu put da optuži hebrejska ograničenja u pogledu na Gospodnji dan i objavi da je njihova predaja ništavna.

Isus im je objasnio da je djelo izlječenja bolesnih u skladu sa zakonom o suboti. Ono je bilo u skladu s radom Božjih an­đela koji neprekidno silaze i penju se između Neba i Zemlje služeći čovječanstvu koje pati...

Tog dana i čovjek treba nešto raditi. Životnim se potrebama mora odgovoriti, bolesni se moraju nje­govati, oskudica se siromašnih mora ublažiti. Neće ostati bez krivice onaj tko u subotu zanemari pomoći u nevolji. Božji sveti odmor načinjen je za čovjeka i djela milosrđa su u savršenom skladu s njezinim ciljem. Bog ne želi da Njegova stvorenja ijedan čas podnose bol koja se može otkloniti subotom ili u bilo koji drugi dan.” — Želja vjekova, str. 206, 207.

---

PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE

1. Koje vjerovanje o kupalištu Betesda je prevladavalo u narodu?

2. Koji poseban slučaj je privukao Kristovu pažnju?

3. Kako naša duhovna paraliza može biti izliječena?

4. Što je iznimno razljutilo Židove kod ovog izlječenja?

5. Koja djela su u skladu sa zapovijedi o Suboti?