Nedjelja
, 2. veljače
1. PROVOKATIVNO PITANJE
a. Koje Nikodemovo pitanje pokazuje da je njegovo srce počelo omekšavati? Ivan 3:9.
“Isus je u stvarnosti rekao Nikodemu: Borba u tvom slučaju neće ništa pomoći. Dokazi neće donijeti svjetlost tvojoj duši. Ono što ti je potrebno, to je novo srce, inače nećeš moći shvatiti istinu o carstvu Božjem. Nikakav veći dokaz te neće dovesti na pravo mjesto, već novi ciljevi i novi motivi. Moraš biti nanovo rođen. Sve dok ne dođe do te promjene, dok sve u tebi ne postane novo, i najjači dokazi koji bi se mogli navesti ne bi imali nikakve svrhe. Nedostatak se nalazi u tvom srcu; sve se mora promijeniti, inače nećeš vidjeti kraljevstva Božjega.
Ova je primjedba bila za Nikodema veoma ponižavajuća... Nikodem nije bio toliko duhovan da bi shvatio pravi značaj Kristovih riječi. Ali Spasitelj nije na argument odgovorio protuargumentom.
Neke zrake istine prodrle su do uma ovog zakonoznanca. Kristove riječi su ga ispunile užasom i navele na pitanje, 'Kako to može biti?' S dubokom ozbiljnošću Isus je odgovorio: 'Ti si učitelj u Izraelu i to li ne znaš?' Ove su riječi prenijele Nikodemu poruku da je, umjesto što se razdražio i dopustio da na površinu izbije ironija, trebao zbog svog duhovnog neznanja imati daleko skromnije mišljenje o sebi. Kristove su riječi bile izgovorene s toliko svečanog dostojanstva a ton i pogled izražavao takvu ljubav, da Nikodem nije bio uvrijeđen kad je shvatio svoj ponižavajući položaj.” — Svjedočanstvo za propovjednike, str. 368-369.
Ponedjeljak
, 3. veljače
2. PROMJENA UOBIČAJENOG STAVA
a. Čime su se farizeji ponosili? Luka 18:9–12.
“Židovi su prvi bili pozvani u Gospodnji vinograd i oni su zbog toga bili ponosni, uvjereni u svoju pravednost. Zbog dugih godina svoje službe smatrali su da im pripada veća nagrada nego drugima. Ništa ih nije više ljutilo od pomisli da bi i neznabošcima mogle biti pružene iste prednosti i mogućnosti kao i njima, da bi pred Bogom mogli biti u svemu izjednačeni s njima.” — Kristove priče, str. 400.
b. Kako je Isus ilustrirao djelovanje Svetog Duha u srcu? Ivan 3:8.
“Vjetar se čuje u granama drveća, izazivajući šuštanje lišća i cvjetova; ali ipak nevidljiv je i nitko ne zna otkuda dolazi i kuda ide. Tako je i s radom Svetoga Duha u srcu. Ono se ne može bolje objasniti no što se može objasniti kretanje vjetra. Netko možda ne može točno odrediti vrijeme i mjesto ili utvrditi sve okolnosti svog obraćenja, ali to nije dokaz da je on neobraćen. Silom koja je isto tako nevidljiva kao i vjetar, Krist neprekidno radi na srcu.” — Želja vjekova, str. 172.
c. Na koji način su božanski utjecaji učvršćeni u srcu? Izaija 30:21; Jeremija 42:3; Matej 16:17.
“Malo po malo, možda nesvjesno za onoga koji ih doživljava, nastaju dojmovi koji privlače dušu Kristu. Oni se mogu primiti razmišljanjem o Njemu, čitanjem Svetog pisma ili slušanjem riječi živog propovjednika. A onda odjednom, kada Duh uputi neposredniji poziv, duša se radosno predaje Isusu. Mnogi ovo nazivaju iznenadnim obraćenjem, ali to je rezultat poziva Božjeg Duha strpljivog, dugotrajnog procesa.” — Želja vjekova, str. 172.
“Dopustite da vaša srca budu omekšana i pokorena Duhom Božjim. Neka se duše okovane ledom otope pod djelovanjem Duha Svetoga.” — Letters and Manuscripts, knj. 12, Letter 53, 1897.
Utorak
, 4. veljače
3. DOKAZ NOVOG ROĐENJA
a. Na koji način se unutrašnje djelovanje Svetoga Duha otkriva izvana? Galaćanima 5:22–25.
“Iako je sam vjetar nevidljiv, on stvara utjecaj i djelovanje koje je vidljivo i može se osjetiti. Tako će se rad Duha na duši pokazati u svakom djelu onoga koji je osjetio njegovu spasonosnu silu. Kad Božji Duh osvoji srce, On preobražava i život. Grješne misli se odbacuju, zla djela se napuštaju; ljubav, poniznost i mir zauzimaju mjesto srdžbe, zavisti i svađe. Radost zauzima mjesto žalosti i lice odsjajuje nebeskom svjetlošću.” — Želja vjekova, str. 173.
b. Kad čovjek prima blagoslov preobraženja? Rimljanima 10:9, 10; 1 Ivanova 1:9.
“Nitko ne vidi ruku koja podiže teret ili zamjećuje svjetlost koja silazi iz nebeskih dvorova. Blagoslov dolazi onda kad se duša vjerom pokorava Bogu. Tada sila nevidljiva za ljudsko oko stvara novo stvorenje po Božjem obličju.” — Želja vjekova, str. 173.
“Ako imate Duha Svetoga koji svakodnevno oblikuje i oblikuje vaše srce, tada ćete imati božansko razumijevanje da prepoznate karakter Božjeg kraljevstva. Nikodem je prihvatio Kristovu pouku i postao pravi vjernik.” — Svjedočanstvo za propovjednike, str. 369. 370.
c. Kako Krist ilustrira ovaj proces? Matej 13:33.
“Kvasac, skriven u brašnu, djeluje nevidljivo da cijelo tijesto podredi procesu ukvasavanja; tako i kvasac istine djeluje potajno, tiho i ustrajno da preobrazi dušu. Urođene sklonosti mekšaju i bivaju ukroćene. Usađuju se nove misli, novi osjećaji, novi motivi. Postavlja se i novo mjerilo karaktera — Kristov život! Mijenja se um, sposobnosti se koriste da djeluju u novom smjeru. Čovjek nije samo stekao nove sposobnosti, već su sposobnosti koje ima posvećene. Savjest se probudila. Dobili smo karakterne crte koje nas osposobljavaju da obavljamo službu za Boga.” — Kristove priče, str. 98, 99.
Srijeda
, 5. veljače
4. POZNATA ILUSTRACIJA
a. Kako je Isus predočio svoje raspeće koje se uskoro trebalo dogoditi? Ivan 3:14, 15.
“[Ivan 3:14, 15 .] Ovo je bilo područje koje je Nikodem poznavao. Simbol podignute zmije objasnilo mu je Spasiteljevu misiju. Kad je izraelski narod umirao od ugriza otrovnih zmija, Bog je naredio Mojsiju da načini zmiju od mjedi i da je postavi visoko usred zbora. Tada je po cijelom logoru oglašeno da će svi koji pogledaju zmiju živjeti. Narod je dobro znao da zmija u sebi nema nikakve sile da im pomogne. Ona je bila simbol Krista. Kao što je kip načinjen u obliku smrtonosne zmije podignut radi njihova izlječenja, tako je i Onaj 'u obličju grješnog tijela' trebao biti njihov Otkupitelj. (Rimljanima 8:3) Mnogi su Izraelci smatrali da ih žrtvena služba može osloboditi grijeha. Bog ih je želio poučiti da ona nema veću vrijednost od mjedene zmije. Ona je trebala njihove misli usmjeriti ka Spasitelju. Oni nisu mogli učiniti ništa za sebe, ni za izlječenje svojih rana, ni za oprost grijeha, već samo pokazati svoju vjeru u Dar Božji. Njihovo je bilo samo da gledaju i žive.” — Želja vjekova, str. 174, 175.
b. Iako im je pružena mogućnost da budu ozdravljeni, zašto su neki ipak umrli? 1 Korinćanima 10:9; Hebrejima 3:12.
“Mnogi Izraelci nisu vidjeli pomoć u lijeku što ga je Nebo osiguralo. Mrtvi i umirući su bili posvuda oko njih, i oni su znali da je, bez božanske pomoći, njihova sudbina zapečaćena, ali su nastavili jadikovati zbog svojih rana, bolova, sigurne smrti, sve dok nisu izgubili snagu, dok im se pogledi nisu ukočili, iako su mogli odmah biti izliječeni.” — Patrijarsi i proroci, str. 432.
c. Ako želimo biti spašeni, gdje moramo upraviti svoj pogled? Hebrejima 6:19, 20.
“Smrtonosni učinak grijeha može se ukloniti samo sredstvom što ga je Bog dao. Izraelci su spasili svoje živote gledajući uzdignutu zmiju. Taj je pogled podrazumijevao vjeru. Oni su živjeli jer su vjerovali Božjoj riječi i imali povjerenja u sredstva ponuđena za njihovo ozdravljenje. Tako grješnik može pogledati na Krista i živjeti. On prima oprost vjerom u žrtvu pomirenja... Krist u sebi ima ima moć i sposobnost da iscijeli pokajanog grješnika.” — Patrijarsi i proroci, str. 431.
Četvrtak
, 6. veljače
5. USMJERAVANJE NAŠEG POGLEDA
a. Koju pouku je Nikodem shvatio kasnije, a koju i mi trebamo prihvatiti te uvijek imati na umu? Efežanima 2:8; Luka 13:20, 21.
“Često se pojavljuje pitanje: Zašto, onda, ima tako mnogo onih koji tvrde da vjeruju u Božju riječ iako se nisu promijenili u riječima, duhu i karakteru? Zašto ima tako mnogo onih koji ne mogu podnijeti protivljenje svojim namjerama i planovima, koji pokazuju neposvećen temperament, čije su riječi grube, drske i naprasite? U njihovom životu djeluje ona ista sebična ljubav, isto sebično popuštanje svojim slabostima, isti temperament, iste nepromišljene riječi koje se vide u životu svjetovnih ljudi. Zapaža se ista uvredljiva oholost, isto popuštanje urođenim sklonostima, ista izopačenost karaktera, kao da im je istina potpuno nepoznata. Razlog je u tome što oni nisu obraćeni! Oni nisu stavili u srce kvasac istine. On nema prilike obaviti svoj posao. Njihove naslijeđene i stečene sklonosti prema zlu nisu pokorene njegovoj preobražavajućoj sili. U njihovom životu ne otkriva se Kristova milost, oni ne vjeruju da On može preobraziti njihov karakter.
'Prema tome, vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom.' (Rimljanima 10:17) Biblija je veliko sredstvo za preobražavanje karaktera. Krist je molio: 'Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.' (Ivan17:17) Kad se proučava i vrši, Božja riječ utječe na srce obuzdavajući svaku nesvetu osobinu. Sveti Duh dolazi nas uvjeriti da smo grješni, i vjera koja se javlja u srcu djeluje silom ljubavi prema Kristu, čineći da tijelom, duhom i dušom postajemo slični Njemu. I onda nas Bog može upotrijebiti da ostvari svoju volju. Sila koja nam je dana djeluje iznutra nagoneći nas da drugima objavimo istinu koja nam je objavljena.” — Kristove priče, str. 99, 100.
Petak
, 7. veljače
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Što je bila glavna karakteristika farizeja u Kristovo vrijeme?
2. Objasnite kako mi bivamo preobraženi na Kristovu sliku.
3. Na koji način se izvana otkriva preobraženje srca?
4. Objasnite simbol zmije uzdignute u pustinji.
5. Na koji način priča o kvascu otkriva rast u Božjoj milosti?