Nedjelja
, 23. ožujka
1. GLADNE DUŠE
a. Osim učenika, tko je još pratio Isusa kad je On prešao Galilejsko jezero prije Pashe? Ivan 6:1, 2.
“Krist se sa svojim učenicima povukao na jedno osamljeno mjesto, ali njihovo dragocjeno vrijeme prepuno mira ubrzo je narušeno. Apostoli su mislili da su se povukli tamo gdje ih nitko neće uznemiravati; ali čim je mnoštvu nedostajao božanski Učitelj, pitali su se: 'Gdje je On?' Netko između njih zamijetio je smjer u kojemu su otišli Krist i Njegovi apostoli. Mnogi su kopnom krenuli da ih pronađu, dok su drugi pošli svojim čamcima preko vode. Pasha se približavala, pa su se iz bliza i daleka skupljale skupine hodočasnika, na svom putu u Jeruzalem, da vide Isusa. Njihovom broju pridruživali su se mnogi drugi, sve dok se nije okupilo pet tisuća ljudi, osim žena i djece. Prije no što je Krist stigao na obalu, mnoštvo Ga je već čekalo. Međutim, On se nezamijećeno udaljio od njih, da malo vremena provede nasamo sa svojim učenicima.” — Želja vjekova, str. 364.
b. Opišite duhovno stanje ljudi koji su tamo bili okupljeni. Marko 6:34.
Ponedjeljak
, 24. ožujka
2. BRIGA ZA NAŠE POTREBE
a. Što je Isus nježno prepoznao kao potrebno okupljenim ljudima? Kako je On ovu priliku iskoristio kako bi testirao vjeru Svog učenika, Filipa? Ivan 6:3–6.
“S padine brežuljka [Isus] je promatrao mnoštvo u pokretu i njegovo se srce ispunilo suosjećanjem. Premda mu je ono oduzelo odmor, Isus nije bio nestrpljiv. Dok je promatrao narod kako stalno pristiže, On je vidio veću potrebu, koja je zahtijevala Njegovu pozornost. 'I sažali se nad njima, jer su bili kao ovce bez pastira.' Ostavivši svoje odmorište, našao je jedno prikladno mjesto na kojemu im je mogao služiti. Oni nisu primili nikakvu pomoć od svećenika i poglavara; ali od Krista su potekle iscjeljujuće rijeke života dok je mnoštvo poučavao putu spasenja...
Taj dan je za njih bio kao Nebo na Zemlji, te uopće nisu bili svjesni koliko dugo nisu ništa okusili.
Prošao je najveći dio dana. Sunce se nagnulo k zapadu, a narod je još uvijek oklijevao. Isus je cijeli dan radio bez hrane i odmora. Bio je blijed od umora i gladi, a učenici su Ga molili da prestane sa svojim napornim radom. Međutim, On se nije mogao rastati od mnoštva koje se stalno primicalo k Njemu...
On koji je poučavao narod kako da osigura mir i sreću, bio je pun obzira prema njegovim tjelesnim potrebama isto toliko kao i prema njegovim duhovnim težnjama. Narod je bio umoran i malaksao. Bilo je majki s djecom u naručju i djece koja su se držala za njihov skut. Mnogi su satima stajali...
Mnogi su došli izdaleka i od jutra nisu ništa jeli. U okolnim gradovima i selima mogli bi kupiti hranu. Ali, Isus im je rekao: 'Podajte im vi jesti', tada je, okrenuvši se Filipu, upitao: 'Gdje da kupimo kruha da jedu ovi ljudi?' On je ovo rekao da bi okušao vjeru svog učenika.” — Želja vjekova, str. 364, 365.
b. Kakva je bila Filipova reakcija? Ivan 6:7.
“Filip je pogledao ovu množinu ljudi i pomislio kako je nemoguće nabaviti hranu da se ispune potrebe tolikog mnoštva. Odgovorio je da kruh za dvije stotine groša ne bi bio ni izdaleka dovoljan da svakome pripadne po djelić.” — Želja vjekova, str. 364, 365.
Utorak
, 25. ožujka
3. ŠTO GOD JE DOSTUPNO
a. Koju informaciju je Andrija prenio Isusu i što je Gospod tada naredio svojim učenicima da učine? Ivan 6:8–10.
“Isus se raspitivao koliko hrane mogu pronaći među prisutnima. 'Ima ovdje jedan dječak,' rekao je Andrija, 'sa pet ječmenih kruhova i sa dvije ribe. Ali što je to za tolike ljude?' Isus je zapovjedio da Mu se to donese. Zatim je rekao učenicima da narod posjeda na travu u skupinama od pedeset ili sto, da bi se sačuvao red i kako bi se svi mogli osvjedočiti o onome što će učiniti.” — Želja vjekova, str. 365.
b. Objasnite korake koje je Krist učinio tijekom umnažanja hrane i koje pouke mi možemo naučiti iz ovoga. Matej 14:19; Marko 6:37–41; Ivan 6:11.
"Isus nije želio privući pozornost naroda na sebe zadovoljavajući njihovu želju za raskoši, . Tom velikom mnoštvu, umornom i gladnom nakon dugog i napornog dana, ova jednostavna hrana je, istodobno, bila uvjerenje o Njegovoj moći i skrbi za njih u njihovim svakodnevnim životnim potrebama. Svojim sljedbenicima Spasitelj nije obećao udobnosti ovoga svijeta; njihovo iskustvo će, možda, biti obilježeno siromaštvom. Ali Njegova je Riječ jamstvo da će njihove potrebe biti zadovoljene; On je obećao ono što je bolje nego zemaljska dobra - trajnu utjehu u Njegovoj prisutnosti.” — The Ministry of Healing, str. 47.48.
“Prigodom ovog čuda Krist je primio od Oca; On je dao učenicima, učenici narodu, a ljudi jedan drugome. Tako će svi oni koji su sjedinjeni u Kristu primiti od Njega kruh života i dati ga drugima. Njegovi su učenici bili određeno sredstvo veze između Krista i naroda.” — The Ministry of Healing, str. 49.
c. Na koju pouku o istinskoj službi nas Bog ovdje podsjeća? Izaija 61:6.
“Učenici su Isusu donijeli sve što su imali; ali On ih nije pozvao da jedu. On im je dao nalog da prvo posluže narod. Hrana se umnožila u njihovim rukama, i ruke učenika koje su se pružale ka Kristu nikada nisu ostajale prazne. Mala je količina bila dostatna za sve. Kad je mnoštvo bilo nahranjeno, učenici su s Isusom jeli od dragocjene hrane poslane s Neba.” — The Ministry of Healing, str. 49.
Srijeda
, 26. ožujka
4. LJEPOTA DIJELJENJA
a. Što trebamo naučiti iz važne upute koju je Isus dao nakon što je nahranio mnoštvo? Ivan 6:12, 13.
“Dok su se košare punile ostacima hrane, ljudi su mislili na svoje prijatelje kod kuće. Željeli su da i oni uzmu udjela u kruhu koji je Krist blagoslovio. Sadržaj košara podijeljen je među željnim mnoštvom i odnesen u sve okolne krajeve.” — Želja vjekova, str. 368.
“Isus je naredio svojim učenicima: 'Skupite pretekle ulomke da ništa ne propadne.' (Ivan 6:12) Ove su riječi značile više nego samo prikupljanje ostataka hrane u košarice. Pouka je bila dvostruka. Ništa se nije trebalo baciti. Ne smijemo uzalud izgubiti nijednu ovozemaljsku prednost ili blagoslov. Ne trebamo zanemariti ništa od onoga što bi služilo dobru ljudskog bića. Prikupimo sve ono što će donijeti olakšanje potrebama onih koji gladuju u svijetu. Uz istu brižljivost trebamo skupljati nebeski kruh za zadovoljenje potreba duše. Mi živimo od svake Božje riječi. Ništa od onoga što je Bog izgovorio ne smije se izgubiti. Mi ne smijemo zanemariti niti jednu riječ koja se odnosi na naše vječno spasenje. Niti jedna riječ ne smije pasti na zemlju neiskorištena.” — The Ministry of Healing, str. 48.
b. Koju kršćansku vrlinu smo pozvani razvijati i njegovati, čak i kad nam se to čini nezgodno ili nemoguće? Izaija 58:6–8; 1 Petrova 4:9.
“U svakoj neprilici tražimo pomoć od Onoga koji ima neograničene zalihe pod svojom vlašću...
Kad vidimo potrebe siromašnih, prezrenih i žalosnih, kako se često i naša srca ražaloste. Mi se pitamo: 'Od kakve su koristi naša slabašna snaga i naše beznačajne zalihe da zadovoljimo ove goleme potrebe? Zar ne bismo trebali čekati na nekoga s većim sposobnostima da vodi naše djelo, ili na neku organizaciju koja bi sve to poduzela?' Krist kaže: 'Dajte mu vi jesti.' Upotrijebite sredstva, vrijeme i sposobnosti koje imate. Donesite Isusu svoje ječmene kruhove.
Iako vaše zalihe nisu dostatne da nahrane tisuće ljudi, one će možda biti dostatne da nahrane jednoga. U Kristovim rukama one mogu nahraniti mnoge. Po primjeru učenika, dajte ono što imate. Krist će umnožiti vaš dar. On će nagraditi odano i jednostavno pouzdanje u Njega. Ono što se činilo da će biti samo siromašna zaliha, pokazat će se kao bogati stol.” — The Ministry of Healing, str. 49, 50.
Četvrtak
, 27. ožujka
5. NAŠ STVORITELJ I SKRBNIK
a. Koju divnu Božju osobinu nikad ne smijemo zaboraviti? Psalam 37:25, 26; Filipljanima 4:19.
“Samo Božja milost može učiniti da mali obroci budu dovoljni svima. Gospodnja ruka ih može stostruko umnožiti. Iz svojih izvora On može postaviti stol u pustinji. Dodirom svoje ruke, On može povećati mršave zalihe i učiniti da budu dovoljne svima. Njegova sila je umnožila hljebove i kašu u rukama proročkih sinova...
A kad je Isus rekao svojim učenicima da nahrane mnoštvo, oni su odgovorili: 'Imamo samo pet kruhova i dvije ribe. Osim, možda, da mi sami idemo i kupimo hranu za sav ovaj narod!' (Luka 9:13) Što je to za toliki narod?
Ova pouka je namijenjena Božjoj djeci svih vremena. Kad Bog odredi posao koji treba obaviti, neka ljudi ne gube vrijeme na rasprave o opravdanosti toga naloga ili o vjerojatnim rezultatima svojih napora ako ga poslušaju. Zalihe koje imaju u rukama možda izgledaju premale da bi se njima zadovoljile potrebe; ali u Gospodnjim rukama one će se pokazati i više nego dovoljne...
Potpunija svijest o Božjem odnosu prema onima koje je otkupio žrtvom svoga Sina, snažnija vjera u napredovanje Njegova djela na Zemlji – to su velike potrebe današnje Crkve. Neka nitko ne gubi vrijeme na oplakivanje svojih oskudnih vidljivih izvora sredstava. Vanjski izgled možda neće mnogo obećavati, ali energičnost i povjerenje u Boga mogu povećati zalihe. Dar koji Mu donosimo sa zahvalnošću, tražeći u molitvi Njegove blagoslove, On će umnožiti kao što je umnožio hranu poklonjenu proročkim sinovima i umornom mnoštvu.” — Proroci i kraljevi, str. 241–243.
Petak
, 28. ožujka
PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
1. Opišite stav ljudi koji su slušali Kristove riječi.
2. Kako se Gospod pobrinuo i za njihove tjelesne potrebe?
3. Što možemo naučiti iz načina na koji je Krist održavao red među okupljenim mnoštvom?
4. Čega se ja trebam sjetiti kad god sam potaknut riječima: "Dajte im vi jesti".?
5. Navedite primjere iz svog života kad je Božja briga i skrb bila posebno iskazana.